Površinske rane i ogrebotine trebalo bi temeljito isprati velikom količinom tople vode ili vode na sobnoj temperaturi sa ili bez sapuna sve dok u rani ima stranog tijela. Hladna voda je jednako učinkovita kao i topla voda, ali nije tako ugodna. Ako je tekuća voda nedostupna, koristiti bilo koji izvor čiste vode. Manje rane treba prekriti antibiotskom kremom ili mašćui i čistim okluzivnim pokrovom. Na ranu nanesite antibiotsku mast ili kremu samo ako je rana abrazija ili površna ozljeda i samo ako žrtva nema alergiju na antibiotike.

Što prije započeti hlađenje opečene površine hladnom vodom iz slavine (15 ° do 25°C) i nastaviti hlađenje barem dok se bol ne umanji. Hlađenje smanjuje bol, edem, dubinu ozljede i ubrzava cjeljenje. Nemojte direktno na opekotinu stavljati led, može uzrokovati tkivnu ishemiju. Dugotrajna izloženost hladnoći malih opekotina, pa čak i kratka izloženost velikih opekotina može uzrokovati dodatnu ozljedu tkiva i hipotermiju. Nastale plikove prekrijte sterlinim pokrovom, mjehuriće ostavite netaknute, jer oni poboljšavaju cjeljenje I smanjuju bol.

Poskok - je najopasnija i najveća evropska otrovnica. Ženke narastu oko 60 cm, mužjaci mogu narasti i do 1m. Mužjaci su pepeljasto sivi, a ženke su najčešće smeđe. Na leđima imaju karakterističnu "cik - cak" liniju. Na vrhu njuške nalazi se mali roščić. Nije agresivan ali ako se uznemiri počinje siktati i pokušava pobjeći. Često ga je potrebno jako isprovocirati da bi ugrizao. U velikih primjeraka zubi mogu biti i 1cm dugi, pa otrov može biti unesen u mišić što ubrzava razvoj simptoma trovanja. Pošto se poskoci lako održavaju i razmnožavaju u zatočeništvu, oni se često koriste kao izvor otrova za proizvodnju antiseruma. 

Šarka se nalazi u cijeloj Evropi. Duga je oko 60 do 80 cm I takođe ima "cik-cak" liniju uzduž tijela i znatno je manja od poskoka. Glava joj je šira i oblija, sa velikim okom crvenog odsjaja i karakterističnom bjelom prugom uz rub gornje čeljusti. Šarka naseljava surovije predjele i može se sresti i iznad 2000 m/nv. Za razliku od poskoka ulazi i u vodu. 

Obična šarka - je sivkasto smeđa sa tamnom vijugavom šarom oivičenom nizovima tačkica. Slična je poskoku, ali je manja i šarenija i nema roščić.

Crna šarka - je potpuno crna. I ona ima vijugavu šaru. Naseljava planinska područja, ali nešto niže nadmorske visine. 

 

Prva pomoć:

Ako se žrtva mora pomjerati onda mora ostati u ležećem položaju

  • otkloniti opasnost, provjeriti svijest
  • ostaviti žrtvu da leži, smirivati žrtvu kako bi se usporilo širenje otrova
  • primjeniti imobilizaciju pod pritiskom
  • zvati Hitnu pomoć i postupati po instrukcijama
  • pratiti : disajni put, disanje , cirkulaciju (puls), nivo svijesti
  • prevencija šoka
  • ne dizati ujedeni ekstremitet, jer pojačava venski dotok do vitalnih organa

Imobilizacija sa pritiskom

  • Široki zavoj sa pritiskom
  • ostaviti ekstremitet u istom položaju
  • prvo previti ujedeno mjesto
  • krenuti od prstiju tj. kraja ekstremiteta
  • previti čvrsto, prema gore, pokriti što više

PAŽNJA!

NE DIZATI ujedeni ekstremitet NE STEZATI protok krvi NE SKIDATI zavoj ni udlagu

U slučaju ujeda zmije na terenu, treba preduzeti navedene mjere prve pomoci, kontaktirati Zavod za hitnu medicinsku pomoć, tel. 124, radi daljih uputstava te žrtvu odmah transportovati do najbliže zdravstve ustanove. Ne dozvoliti žrtvi da se kreće, nego je treba nositi.

Ima više vrsta krpelja. Oni ubadaju čovjeka i životinje i hrane se njihovom krvlju. Najpoznatiji ji je ixodes ricinus poznat kao obični krpelj. Ova vrsta se nalazi u najvećem dijelu Evrope, pa i kod nas, kao i u dijelovima Azije i Sjeverne Afrike. Oni parazitiraju na domaćoj stoci, psima i ostalim životinjama sišući im krv, kao i na ljudima. Dodatak naziva ricinus potiče od toga kada se ženka nasiše dovoljno krvi postane velika kao zrno graška i podsjeća na plod biljke ricinus.

Krpelji se obično nalaze zakačeni na travkama i niskim grmovima, a prvi par nožica drže slobodno i njima se zakače na životinju ili ljude pri prolazu, obično na izletnike, ljude koji skupljaju travu kao I one koji hodaju kroz travu u kratkim pantalonama. Ženka krpelja se poslije uboda kože svoga domaćina pomoću snažne rilice pričvrsti tako da može više dana da ostane tu sišući krv. Pričvršćuju se na dijelove tijela sa tanjom kožom i gdje je dlaka kraća. Krpelji imaju veliku ulogu u prenošenju izvjesnih rikecioza. Tako svojim ubodom mogu prenijeti krpeljsku groznicu. Krpelj se obično inficira sišući krv inficiranog glodara sa Borellia duttoni, B. Berbera ili nekim drugim izazivačima krpeljske groznice. Svojim ujedom prenosi te uzročnike na čovjeka. Krpeljska groznica je ljetna sezonsku bolest. Inkubacija je obično sedam dana. Karakteristično je crvenilo i otok na mjestu uboda kao i povišena temperatura tijela (febrilni napadi 1-2 dana, rijetko više dana). U terapiji ove bolesti koriste se tetraciklini, cefalosporini ili makrolidi. Krpelji takođe mogu prenositi tularemiju i neka druga virusna oboljenja koja mogu izazvati upalu mozga (encefalitis).

Prva pomoć:

Krpelj se ne smije vaditi na silu jer njegovim stiskanjem možete ubrizgati sekret iz koksalnih žljezda u krpelju koje kod zaraženih krpelja sadrže veliku količinu spiroheta (borelioze) u krv čovjeka. Ujedno krpelj uvrće svoje rilice u kožu tako da ga je jako teško cijelog izvaditi. Treba pokušati na glavu krpelja staviti kap petroleuma (gasa), nafte ili alkohola. Može se namočiti i krpa i držati ali bez stiskanja krpelja. Ako to ne uspije treba se obratiti svom doktoru ili hitnoj pomoći. Ukoliko ste nehotice iščupali krpelja a ostala je glava ili se pojavilo crvenilo sa svrabom i otokom treba se obratiti svom doktoru.

Osnovno u prevenciji je izbjegavati mjesta gdje se nalaze krpelji i to pećine, životinjske jazbine kao i hodanje u šumi i visokoj travi u kratkim pantalonama i nezaštićenih nogu. Pažnja: Svaki ubod krpelja treba pratiti mjesec dana i u slučaju eventualnih promjena mjesta uboda (npr. crvenilo, otok, svrab, bolovi, gnojenje) javiti se svom doktoru. Nije preporučeno paliti krpelja plamenom na koži i nije svaki krpelj zaražen infektivnim bolestima.

Epilepsija je bolest od koje boluje 40 miliona ljudi u svijetu, a u Evropi 6 miliona oboljelih. To je jedna od najčešćih bolesti u neurologiji. Ona pripada grupi konvulzivnih bolesti koje se manifestuju grčevima mišića i naglom promjenom svijesti (odredenim stepenom gubitka svijesti). Naziv bolesti potiče od grčke riječi «epilepsi» što znaci napad. Neke od najčešćih vrsta epilepsije su:

  1. Grand mal: veliki napad, nastaje usljed abnormalnog električnog pražnjenja moždane kore koje se manifestuje naglim gubitkom svijesti, grčevima mišića cijelog tijela i pjenom na ustima. Nekad pjena bude krvava usljed ugriza jezika ili usnica. Često, u fazi napada, bolesnik ima nekontrolisano mokrenje, a rjeđe i stolicu. Nakon napada, bolesnik je u besvjesnom stanju i postepeno se budi. Jedno vrijeme je konfuzan i pospan, a moguce su i povrede pri padu.
  2. Petit mal: mali napad, češći je kod male djece. Oboljelo dijete ima obično veliki broj napada unutar 24 sata. Napadi su česti su ujutro i tokom fizičke aktivnosti. Napad karakteriše ukočen pogled i kratkotrajni trzaji mišića (obično lica ili ekstremiteta). Bolesnik ne gubi svijest, a obzirom da nekada dolazi do poremećaja govora izgleda kao da je izgubio svijest.
  3. Psihomotorna epilepsija: obično kod odraslih, nekad je zamijene za psihozu. Karakteriše se ponovljenim neadekvatnim ponašanjem (psihičke promjene, automatizmi- nekontrolisani pokreti u vidu mljackanja ili pokreti svlačenja i oblačenja). Oboljeli su nekad nemirni i agresivni. Osoba je dezorijentisana prema sebi, drugim licima, vremenu i prostoru.
  4. Status epilepticus: produžen ili ponovljeni napad. Traje najmanje 30 minuta. On ugrožava život i uvijek u izvjesnoj mjeri oštećuje mozak. Uzrok epilepsije: - Poremećaj centralnog nervnog sistema (prirodni poremećaj razvoja, infekcije, tumori, bolesti krvnih sudova, urođene bolesti koje dovode do propadanja mozga) - Metabolički poremećaji - Povrede glave - Visoka temperatura - Prekomjerno korišćenje alkohola ili droga - Emocionalni stres - Idiopatska epilepsija (nasljedna osnova)

 

Simptomi:

  1. aura - znači upozorenje, predosjećaj, kao halucinacije zvuka i vida, osjecaj čudnog mirisa ili ukusa, osjećaj iskrenja, mučnina u trbuhu koja traje nekoliko sekundi
  2. gubitak svijesti
  3. grčevi mišića i opuštanje koji se smjenjuju svakih 15 do 20 sekundi.
  4. smušenost nakon napada i pospanost
  5. nekad glavobolja

 

Prva pomoć:

  1. Osigurati prohodnost disajnih puteva okretanjem na stranu u bocni položaj
  2. Osigurati da pacijent ne udara glavom o tvrdu podlogu tako što mu se ispod glave postavi neki meki predmet (jastuk, jakna itd)
  3. Otkopčati mu kragnu, razvezati kravatu ...
  4. Skloniti iz okoline sve što bi moglo povrijediti pacijenta.
  5. Pozvati hitnu pomoć
  6. Uvijek sačekati na mjestu događaja da pacijent dođe sebi ili dok dođe hitna pomoć

 

Hitna pomoć nije potrebna:

  • ako je napad prošao unutar 5 minuta
  • ukoliko nema novih napada
  • ukoliko se pacijent nije povrijedio pri padu

 

Pažnja:

  1. Pri napadu, jezik se ne čupa jer se može povrijediti usljed grča mišica lica i vilice
  2. Ne pokušavati silom zaustaviti grčeve
  3. Stavljanje metalnih predmeta u ruke npr. ključeva nema medicinske opravdanosti
  4. Ne stavljati nikakve premete u usta (npr. kašiku itd.) 
  5. Ne davati pacijentu nikakvu tečnost na usta u fazi napada i dok ne dode sebi. 

Većina djece sa epilepsijom, njih oko 90%, polazi u redovnu školu i mogu biti uključena u vrtić. Vrlo je važno da roditelji ili staratelji informišu na vrijeme stručno lice o postojanju bolesti kako bi se pazilo, a u slučaju napada pravovremeno reagovalo. 

Veličina slova